Odredbom članka 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.
Od 13.05.2020. na snazi je Podatak o etalonskoj cijeni građenja koja za primjenu u drugim propisima iznosi 6.000,00 HRK/m2, te bi primjenom odredbe gore citiranog članka 380. Zakona, minimalni iznos zajedničke pričuve koji su suvlasnici dužni uplaćivati tako trebao iznositi 2,70 HRK/m2 (6.000,00 kn x 0,54% : 12 mj), odnosno sada 0,36 EUR/m2 (novi Podatak o etalonskoj cijeni građenja objavljen 14.12.2022. za primjenu u drugim propisima iznosi 796,34 EUR/m2).
Kako je vrijednost posebnih dijelova nekretnine nemoguće točno utvrditi bez provedene procjene vrijednosti nekretnine što bi za suvlasnike zgrada predstavljalo dodatni trošak, umjesto toga kao parametar može poslužiti etalonska vrijednost izražena kao etalonska cijena građenja. Kako se i do iznosa od 1,53 HRK/m2 1997.g. došlo primjenom etalonske cijene građenja koja je tada iznosila 3.400,00 HRK/m2, odnosno izračunom 0,54% tadašnje utvrđene etalonske cijene građenja, a što je na mjesečnoj bazi 1,53 HRK/m2, to bi isto tako, a s obzirom da je etalonska cijena građenja u međuvremenu, kao uostalom i svi ostali troškovi, porasla, sada istim izračunom i istom logikom i taj minimalni iznos trebao bi biti veći.
Prema nacrtu novog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada ovaj bi se podatak o etalonskoj cijeni građenja trebao uzimati kao referentan za određivanje minimalnog zakonskog iznosa zajedničke pričuve, neovisno o odlukama suvlasnika, no njegovo se donošenje ne očekuje tako brzo. Prema sadašnjim podacima o popisu zakonodavnih aktivnosti u 2023.g., zasigurno ne prije početka 2024.g.
O istome smo za mišljenje pitali i Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja RH koje je stava kako niti jednim propisom nije nominalno određena vrijednost posebnih dijelova neke nekretnine, već je samo kao parametar za utvrđivanje pojedinih vrijednosti u određenim propisima određena etalonska vrijednost građenja po m2 neto korisne površine stana u Republici Hrvatskoj, te visinu sredstava zajedničke pričuve u pravilu utvrđuju sami suvlasnici nekretnine (ili na zahtjev suvlasnika nadležni sud), a njena visina trebala bi se utvrđivati ovisno o potrebama upravljanja i predvidivim troškovima redovitog održavanja, odnosno godišnjem ili višegodišnjem programu održavanja cijele nekretnine, odnosno ovisi o financijskim potrebama za obavljanje poslova redovite uprave za konkretnu nekretninu.
Dakle, i minimalna visina pričuve po mišljenju Ministarstva ovisi o samim suvlasnicima, no i suvlasnici i upravitelji pritom bi morali voditi računa da plaćanjem preniskog iznosa pričuve sami sebi rade medvjeđu uslugu – suvlasnike to dugoročno još više opterećuje jer sve što ne uplate sami, morat će posuđivati i na to plaćati kamate, a upravitelju onemogućuje normalno plaćanje dospjelih obveza i održavanje zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju što mu je osnovna zadaća.